Arhiva oznaka: Istraživanja (Mladi)

Stavovi specijalizanata psihijatrije o edukaciji iz psihoterapije tijekom specijalizacije u Republici Hrvatskoj

Autor: dr. sc. Marko Ćurković, dr. med.

Cilja rada

Edukacija iz psihoterapije neizostavan je dio specijalizacije iz psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije, na sličan način na koji je psihoterapija neizostavna u svakodnevnom psihijatrijskom kliničkom radu. S obzirom kako se radi o vrlo složenom području ljudskog mišljenja i djelovanja, koje je bremenito određenom vlastitom unutarnjom dinamikom, službena, formalna edukacija iz psihoterapije tijekom specijalizacije iz psihijatrije je nerijetko nezadovoljavajuća. Upravo iz tog razloga, temeljni cilj ovog istraživanja bio je istražiti iskustva specijalizanata psihijatrije te specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije o edukaciji iz psihoterapije tijekom specijalizacije u Republici Hrvatskoj. Osim toga, istražili smo i na koje sve načine specijalizanti stječu psihoterapijska znanja i vještine te utječu li ti različiti načini na određene ishode. Vremenski trenutak provođenja istraživanja bio je dvoznačan. Naime, kao neposredni poticaj poslužila je rasprava o prijedlogu Zakona o psihoterapijskoj djelatnosti. Tijekom tih rasprava posebno se isticala potreba edukacije iz psihopatologije i psihijatrije polaznika određenih psihoterapijskih škola koji nemaju formalno obrazovanje iz neke od „pomagačkih“ profesija. Osim toga, svi ispitanici ovog istraživanja su specijalizanti po „novom“ programu specijalizacije koji je usvojen i provodi se od 2012. godine. Isti je program usklađen sa sličnim propisima u drugim zemljama Europske unije, a u okvirima istoga bila je predviđena značajno opsežnija i sveobuhvatnija formalna psihoterapijska edukacija tijekom specijalizacije. Ipak, do sada nije sustavno istraživana provedba tog programa, niti su istraživane stvarne posljedice njegove primjene.

Materijali i metode

Anketno istraživanje provedeno je internetskim upitnikom u razdoblju od 1. rujna do 20. rujna 2017. godine. Upitnik se sastojao od 74 čestice, a populacija ispitanika bili su svi specijalizanti psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije u Republici Hrvatskoj. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 73 ispitanika, što čini stopu odgovora od oko 71 %. Svi specijalizanti su na sudjelovanje u istraživanju pozvani putem pozivne elektroničke pošte te su u dva navrata (nakon tjedan dana i nakon dva tjedna) poslani podsjetnici i zahvala za sudjelovanjem u istraživanju. Anonimnost ispitanika je u potpunosti bila zajamčena te se upravo iz toga razloga nisu pobliže određivale određene demografske i kliničke karakteristike ispitanika. U samome istraživanju se nisu ocjenjivale pojedine institucije u kojima se službena edukacije iz psihoterapije provodi niti pojedini nastavnici koji sudjeluju u izvršenju iste.

Rezultati

Rezultati istraživanja ukazuju kako se za znatnu većina specijalizanata psihijatrije te dječje i adolescentne psihijatrije veći dio edukacije iz psihoterapije odvija izvan službenog programa specijalizacije (u nekom od specifičnih psihoterapijskih pravaca), a troškove te edukacije specijalizanti u najvećem broju slučajeva sami snose (konzervativna procjena ukazala bi kako oni za tu edukaciju izdvajaju od 5 do 30 % osnovne specijalizantske plaće). Nadalje, kao najvažniji razlog zašto su se odlučili dodatno (izvan službenog programa specijalizacije) psihoterapijski educirati specijalizanti najčešće navode želju postajanja boljim psihijatrima te poboljšanje osobnih psihoterapijskih vještina, dok kao najvažniju prepreku u ostvarenju dodatne edukacije iz psihoterapije izdvajaju financijski trošak te privatne obaveze i zahtjeve. O evaluaciji službenog programa edukacije iz psihoterapije (u okvirima specijalizacije) vrijedi izdvojiti da iako se po završetku iste specijalizanti ne smatraju potpuno stručnima niti u jednom od psihoterapijskih pravaca te smatraju kako je edukacija u programima pojedinih psihoterapijskih pravaca uspješnija, službena edukacija im je pomogla biti boljim psihijatrima te im koristi za budući rad s bolesnicima. Kao najvažnije prepreke na koje nailaze tijekom službene edukacije iz psihoterapije specijalizanti izdvajaju neorganiziranost edukacije kao takve, nedostupnost primjerenih suprevizija, dok veliki dio specijalizanata kao važne prepreke izdvaja i opseg svakodnevnog posla te druge zahtjeve specijalizacije.

O ishodima psihoterapijske edukacije općenito (one u okvirima i izvan službene edukacije iz psihoterapije) specijalizanti ističu kako im je ista u najvećoj mjeri pomogla u holističkom pristupu bolesnicima, općenito u svakodnevnim odnosima s bolesnicima, nošenju sa stresom u radnome mjestu, upravljanju vlastitim emocijama u odnosima s bolesnicima te im je pomogla razaznati utjecaj vlastitih vrijednosti i stavova na terapijski proces. Osim toga, edukacija iz psihoterapije za specijalizante ima značajan pozitivan učinak i na njihov život izvan psihijatrije. Velika većina specijalizanata smatra kako je biti psihoterapeut sastavni dio njihovog identiteta kao psihijatra te je interes za psihoterapiju izražen kod velike većine specijalizanata (što je povezano s njihovom percepcijom o koristima edukacije iz psihoterapije općenito). Iako izrazita većina specijalizanata planira u budućnosti primjenjivati neki od psihoterapijskih pravaca u svome svakodnevnome radu s bolesnicima, mali broj njih se trenutno osjeća sposobnima za samostalni psihoterapijski rad s bolesnicima. Specijalizanti se općenito smatraju vještijima u psihofarmakološkim metodama liječenja.

Značajan broj specijalizanata smatra kako edukacija iz psihoterapije nije isplativa (gotovo svaki treći) te kako troškovi iste ne opravdavaju potencijalne koristi. Jedan broj specijalizanata (gotovo svaki treći) smatra kako psihoterapija nije nužna vještina za biti dobar psihijatar.

Zaključak

Rezultati istraživanja nedvojbeno ukazuju kako je potrebno reorganizirati teorijski i praktični dio službenog programa edukacije iz psihoterapije za specijalizante psihijatrije i dječje i adolescentne psihijatrije u Republici Hrvatskoj. Jedan veliki dio problema odnosi se i na nedostupnost sveobuhvatne i sustavne psihoterapijske edukacije. Naime, iako je situacija u našoj zemlji usporediva sa situacijom u susjednim zemljama i u drugim zemljama Europske unije, nije niti može biti dopustivo da tako važan segment edukacije bude isključivo prepušten logici slobodnog tržišta.

Burn-out među specijalizantima

Burnout among psychiatry residents – The International Psychiatry Resident / Trainee Burnout Syndrome Study (BoSS)

Nikolina Jovanović1, Julian Beezhold2, Olivier Andlauer3, Martina Rojnić Kuzman1, Anja Podlešek4, Cecile Hanon5, Beate Schulze6

 

1 University Hospital Centre and School of Medicine, Psychiatric clinic, Kispaticeva 12, 10 000 Zagreb, Croatia

2 County Acute Service, Hellesdon Hospital, NWMHFT Norwich NR6 5BE, United Kingdom

3 University of Franche-Comté, CHU Saint-Jacques, Department of Psychiatry, 25000 Besançon, France

4 University of Ljubljana, Faculty of Arts, Department of Psychology, Askerceva 2, 1000 Ljubljana, Slovenia

5 EPS Erasme, 143 av Armand Guillebaud, 92160 Antony, France

6 University of Zurich, Research Unit for Clinical and Social Psychiatry, CH-8057 Zürich, Switzerland

 

Abstract

Aim. To evaluate burnout syndrome and related factors among psychiatry residents in 24 countries worldwide. We report data from Croatia and France, the first two to complete the study.

Methods: The BoSS online questionnaire collects data on demographics, education, work circumstances, The Maslach Burnout Inventory (MBI-GS), The Areas of Worklife Survey, The Patient Health Questionnaire and The Suicide Ideation and Behaviour Questionnaire.

Results: Study sample consists of 224 residents – 54 from Croatia (54% response rate) and 136 from France (34.1%). They both showed moderate level of burnout syndrome, while the Croats had significantly stronger feelings of professional efficacy. Being single, more weekly working hours and fewer vacation days, and higher workload significantly predicted higher emotional exhaustion and higher cynicism.

Conclusion. Our findings indicate moderate level of burnout among psychiatry residents and its strong association with inadequate working conditions.

 

Key words – Burnout, psychiatry, residents, trainees

 

Full text: Die Psychiatrie, 2009;6:1-5

 

Istraživanja među specijalizantima

Problemi specijalističkog usavršavanja iz psihijatrije u Hrvatskoj: perspektiva specijalizanata

Martina Rojnić Kuzman, Nikolina Jovanović, Domagoj Vidović1, Branka Aukst Margetić2, Nina Mayer3, Sandra Blažević Zelić4, Davor Lašić5, Sanea Nadj6, Andreja Borovečki Šimurina7, Marija Kudumija Slijepčević8, Marina Bolanca, Milena Skočić9, Patricija Katić10, Tamara Šoškić9, Silvana Pleština9

 

Klinika iz psihijatrije, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

1Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb, Hrvatska

2Psihijatrijska bolnica Ivan Barbot, Zagreb, Hrvatska

3Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Zagreb, Hrvatska

4Klinika iz psihijatrije, KBC RIjeka, Rijeka, Hrvatska

5Klinika iz psihijatrije, KBC Split, Split, Hrvatska

6Psihijatrijski odjel, opća Bolnica Virovitica, Virovitica, Hrvatska

7Psihijatrijski odjel, Bolnica Dubrava, Zagreb, Croatia

8Psihijatrijski odjel, opća Bolnica Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska

9Klinika za psihijalošku medicinu, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

10Psihijatrijska bolnica Rab, Rab, Hrvatska

 

Sažetak

Cilj studije je procjeniti kvalitetu trenutnog programa specijalističkog usavršavanja iz psihijatrije u Hrvatskoj koristeći objektivne pokazatelje akademskog postignuća specijalizanata i njihovu subjektivnu procjenu formalnog programa specijalizacije i provedbu istog u praksi. Pomoću upitnika smo ispitali 66 specijalizanata iz 15 psihijatrijskih ustanova, klinika i psihijatrijskih odjela u op}im bolnicama u Hrvatskoj. Upitnik sadrži pitanja o općem profilu specijalizanata psihijatrije u Hrvatskoj, o objektivnim pokazateljima akademskog postignuća psihijatara, te ocjenu postojećeg programa specijalizacije. Ispitali smo 89% svih specijalizanata koji su u rujnu i listopadu 2006. godine imali taj status u Republici Hrvatskoj (66 od ukupno 74 specijalizanata). Dobiveni rezultati ukazuju da su specijalizanti psihijatrije bili vrlo dobri studenti tijekom školovanja na medicinskom fakultetu, te da je većina njih nastavila poslijediplomsko školovanje. Dio specijalizanata pokazuje velik interes za znanstveni rad i kliničku psihijatriju, a većina je ukljućena u psihoterapijsku edukaciju izvan redovitog specijalističkog usavršavanja. Većina ispitanika je tek djelomično zadovoljna provedbom programa specijalizacije, te smatra da su glavni nedostaci vezani uz nedostatnost praktične psihoterapije, nedjelotvornost sustava mentorstva i nedostatak financijskih sredstava. Rezultati otkrivaju glavne probleme specijalističkog usavršavnja iz psihijatrije u Hrvatskoj. Slijedeći navedene rezultate provest ćemo istraživanje među mentorima, što će omogućiti daljnje sagledavanje problema i razvoj specifičnih mjera u svrhu poboljšanja edukacije iz psihijatrije u Hrvatskoj.

 

Cijeli tekst u Colleguim Antropologicum 2009; 33 (1): 217-223 ili http://www.collantropol.hr/

Takodjer o tome ovdje.